Na istoku EU stvoren je savez država ne germanskog srednjoeuropskog kulturnog prostora, V4 – Višegradska skupina, o kojoj se u Hrvatskoj malo znalo, sve dok predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije započela razgovore s njima. Zašto je tome tako?
- Odgovor je vrlo jednostavan: sve vladajuće garniture „trećejanuarske Hrvatske“ nakon 3. siječnja 2000. godine za predsjednikovanja Mesića i Josipovića bile su usmjerene prema „zapadnom Balkanu“ ili „Jugosferi“.
U ovo je bila uključena i lažna narodnjačka

HDZ-ova vlast Ive Sanadera. Sve te vlade mentalno, ali doslovce vukle su partizansko-četničke korijene, a njihova politička i duhovna ovisnost o Beogradu i Srbiji bila je i ostala patološka. Naravno, da u takvim mentalnim sklopovima nije bilo prostora za jednu sasvim drugačiju afilijaciju, koja bi Hrvatsku sasvim udaljila od geopolitičkog Istoka, od kojeg smo, posebno u proteklom stoljeću, doživjeli toliko zla. Zasluga je predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i njene vanjske politike što bi Hrvatsku htjela vratiti u politički i kulturni krug koji joj je po svemu – osim možda po jeziku – civilizacijski bliži.

Na redovnom godišnjem sastanku V4 skupine, u rujnu 2014. g. mađarski ministar vanjskih poslova, Tibor Navracics, izjavio je da treba razmotriti proširenje V4 pridruživanjem Hrvatske i Slovenije. Što mislite, zašto Vladi RH nisu uputili službenu ponudu i hoće li se to dogoditi u dogledno vrijeme.

- Čini se da se stvari u tom pogledu povoljno razvijaju: Predsjednica je bila posebna gošća sastanka na vrhu Višegradske skupine 9. listopada ove godine. Moguće je da se za slanje službene ponude očekuje i ishod predstojećih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, koji će, po naravi stvari, odrediti i – nadajmo se, novi – profil vanjske politike hrvatske države.

Kakav je Vaš stav po pitanju mogućeg ulaska Hrvatske u Višegradsku skupinu?

- Moj stav o tome je pozitivan. Istina, Višegradska skupina imala je svojih kriznih trenutaka – posebno u vezi s izbijanjem gospodarske krize 2008. godine, ali i njihova neskladna pozicioniranja prema Rusiji, nakon izbijanja rata u Ukrajini. Ipak, za Hrvatsku bi potencijali ove vrste povezivanja trebali biti značajni, bez obzira na uspone i padove ove skupine.

Bi li zemlje na istočnoj granici EU, na potezu od Baltika do Jadrana, kao izvjesna 'tampon zona' između interesa velikih sila SAD-a i Rusije, mogle postati važan faktor europske, pa i svjetske politike, koju velike EU članice ne će moći 'preskočiti' u donošenju važnih političkih odluka za budućnost EU?

- „Važan faktor“, u kontekstu velesila SAD-a, Rusije i starih, dijelom i kolonijalnih zapadnoeuropskih sila, čini mi se kao „prejaka riječ“. Ali, Hrvatska živi i morat će živjeti od manjih, ali djelotvornih inicijativa – prvenstveno radi gospodarskih probitaka, ali i moguće kulturne suradnje. Sve se ovo, dakako, odnosi i na sadašnje članice Višegradske skupine, koje su, za razliku od razmjerno velike Poljske, mahom zemlje hrvatskog „formata“, ali i zemlje od čijih bi razvojnih iskustava i naša zemlja mogla mnogo toga naučiti.

Prema izvješću Međunarodne agencije za energiju iz 2014., zemlje V4 skupine više od 70  % domaćih potreba za prirodnim plinom podmiruju uvozom iz Rusije. Je li realno očekivati da bi Hrvatska, izgradnjom LNG terminala na otoku Krku mogla postati energetsko čvorište za dovod plina u EU?

- Naravno, jer riječ je o europski značajnom projektu, o čijoj je važnosti Predsjednica više puta govorila. Interesi za nj daleko premašuju okvire Višegradske skupine. Tako je, recimo, prilikom posjeta litavske predsjednice Dalije Grybauskaite Hrvatskoj krajem lipnja ove godine ministar energetike ove zemlje Rokas Masiulis jasno rekao kako je „LNG terminal na Krku energetska karika koja nedostaje europskom jugoistoku“.

Početna zamisao o okomitoj poveznici Jadran-Baltik izazvala je veliko zanimanje crnomorskih država članica Europske unije Bugarske i Rumunjske. Na inicijativu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, na jesenskom zasjedanju Opće skupštine UN-a u New Yorku, održan je pripremni sastanak inicijative „Jadran – Baltik – Crno more“. Na sastanku su sudjelovali predstavnici svih 11 pozvanih država članica Europske unije što govori o velikom interesu tih zemalja za međusobnu suradnju. Taj veličanstven uspjeh naše Predsjednice u Hrvatskoj nije naišao na odgovarajuće oduševljenje. Zašto?

- Vrlo je teško u Hrvatskoj znati što izaziva „oduševljenje“, a što ne, iz jednostavna razloga što ovdašnja lijevo-liberalna („udbomasonska“) vlast drži u šaci možda i cijelih 90 posto medijskog prostora (elektronskih medija, dnevnih i tjednih novina, s izuzetkom, naravno, interneta). Predsjednica tako trpi ne samo grubo ignoriranje kukurikavačke vlasti, već nerijetko i krajnje niske napade Partiji bliskih medija. Na nacionalnoj televiziji, koja je od početka napustila mantru o „javnoj“ televiziji i vrlo brzo postala najprizemniji partijski agit-prop, vijesti o njenim važnim istupima i u UN-u plasiraju se kratko, kao drugorazredne vijesti. Istina, dio narodnjačke javnosti sumnjičav je prema uključivanju toga crnomorskog kraka, jer ga doživljava kao uvođenje Balkana na mala vrata. Njima bi, recimo, puno više odgovarala ona CIA-ina projekcija iz 2009. godine u kojoj bi Hrvatska ušla u ovo pretežito katoličku Novu Europu, dok bi Rumunjska i Bugarska bile dijelom treće, „pravoslavne Europe“, ali to je sve ipak stvar geopolitičko-diplomatske futuristike. Sve u svemu, poželjna je gospodarska suradnja u svim pravcima – pravi problem je balkanizacija kulturnog prostora, na što Hrvatska, zbog tragične vlasničke strukture medija i jugookupacije akademskih i kulturnih ustanova, jedva da uopće može utjecati. Čak i željena i vjerojatna pobjeda narodnjačkih snaga na predstojećim izborima imat će golemih nevolja da bilo što u ovom pogledu promijeni nabolje.

Države članice na istočnim rubnim granicama EU izložene su pritiscima imigranata s bliskog istoka i Azije. Mogu li one, zajedničkim policijskim i vojnim snagama, spriječiti invaziju na EU?

- Tehnički gledano, one bi to mogle bez većih problema. Pitanje je samo hoće li im to dopustiti veliki igrači, koji stoje iza ove, kako kažete, invazije.

Copyright © 2016. JADRAN BALTIK.DE